Visit Us On TwitterVisit Us On FacebookVisit Us On YoutubeVisit Us On Instagram


SAOPŠTENJE ZA JAVNOST: Novi bilten STANAR i JAVNI POZIV GRAĐANIMA NA IZBORE ZA MESNE ZAJEDNICE 2021.

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

povodom objavljivanja novog broja biltena STANAR i

javnog poziva građanima da učestvuju na nepartijskim izborima za mesne zajednice u Novom Sadu 2021. godine

AKTIVNE NOVINE ZA AKTIVNE LJUDE

U nastojanju da, na načine kako to nismo do sada radili, ispratimo dešavanja iz svoje okoline, u novom broju Stanara pokušali smo da se očitujemo o nekim tendencijama koje nisu od juče i o kojima se na drugim mestima i kroz druge aktivnosti koje obavljamo kao OCD drugačije izjašnjavamo. Događaji koji se smenjuju u proteklih više od godinu dana, za koje „zajednički imenitelj“ nalazimo u porastu očiglednog (ali i manje očiglednog) nasilja među ljudima, nisu mogli a da ne budu stavljeni u širi kontekst a ovaj je, kao i sve drugo, uvek – politički.

Šta pod politikom mislimo ne ustručavamo se da govorimo u svakoj prilici koja nam se za to ukaže, a to shvatanje se ne iscrpljuje u onom u kome se spajaju dve najčešće mejnstrim upotrebe ovog pojma i termina: jedna je shvatanje politike kao aktivnosti koje se vezuju samo za parlamentarni način postojanja politike i njegove organizacijske oblike kojima dominiraju partije (bile one u vlasti ili u opoziciji), a druga, sa njom usko povezana upotreba politiku vidi kao nečasnu aktivnost koje se valja „manuti“ ukoliko želimo ostati „čisti“ i neokaljani. S potpuno druge strane, mi politiku vezujemo za aktivnosti slobodnih ljudi koji su spremni da svoje pravo na odluku i delovanje izbore a onda izboreno i odbrane slobodno se udružujući i radeći zajedno na pitanjima i problemima koji ih se svih tiču. Takvo shvatanje politike ne poziva se ni na partijsko organizovanje – iako ga je, itekako, svesno – ali ni na resantiman čoveka koji u proteklih više od tri decenije ne pamti niti je iskusio ništa drugo osim osiromašenja, rata i nepravde – ma koliko sa takvim osećajem moralo računati. Uslovi u kojima smo se svi zatekli, a to su uslovi ovog najnovijeg vanrednog stanja koje nas zapljuskuje, kako to vidimo, u „talasima“ i „pikovima“ koji nemaju tendenciju da prestanu, kao da su poručeni za sve one koji navijaju za razne „zamrznute političke konflikte“ i za učvršćivanje onih oblika političkog delovanja koji se praktikuju isključivo kao aktivnosti koje za cilj imaju da sačuvaju status quo koji kod nas ne znači ništa drugo nego suspenziju demokratskih procedura i lov u mutnom pod okriljem državnih i svih drugih tajni.

Kada u ovako opisanim uslovima pokušavamo da potražimo pomoć javnosti, makar one zvanične (nacionalno-frekventne) mi već duže vreme udaramo u isti onaj zid ćutanja i ignorisanja o koji smo toliko puta udarili kada smo se obraćali institucijama lokalne, ali i mesne, samouprave. Ne nudimo praznoslovlje ni programe, pa nismo ni interesantni, tako da će, ipak, biti da nije svaka vest vest. No, onda moramo iz toga izvući konsekvence – jer ako je tako, onda nije ni svaki medij medij! Zato Stanar, kao glasilo pokrenuto u biltenskom formatu pokušavamo da „prevedemo“ u njegovu novinsku formu ne bismo li time za sebe kao građane i aktiviste i za druge građane (i aktiviste) stvorili medij koji će se baviti i malo drugačijim sadržajima nego što je to puko prenošenje bombastičnih saopštenja i polusvarenih informacija sa domaće i svetske pozornice političkog spektakla. Stanar i postoji zato što nema drugih novina u kojima može da se čita ono što može da se pročita u Stanaru.

U ovom broju, konkretno, radi se o temama koje se tiču različitih oblika nasilja – od nasilja u kući ili dvorištu, nasilja na ulici, na selu, pa sve do onog u šumi – koji, po mišljenju urednika, ali i ostalih saradnika u ovom broju, ne mogu a da se ne dovedu u vezu sa onim nasiljem koje svoje ishodište ima u onom koje za ovu potrebu i kontekst želimo nazvati političkim, a onda i njegovim posebnim oblikom – izbornim nasiljem. Život pod dominacijom jedne organizacione forme politike ne može se nazvati nikako drugačije nego životom pod konstantnim batinama. Danas smo svedoci da se ovo nasilje sprovodi apsolutnom monopolizacijom svih sfera koje su čoveku preostale za izražavanje svog mišljenja i donošenje zajedničkih odluka i ta se monopolizacija sprovodi specifičnim izbornim nasiljem, to jest spuštanjem izbornih (parlamentarnih) procedura u sve te preostale „slobodne zone“ kao i dominacijom izborne logike u tim zonama. Parola pod kojom se ono vrši famozno je „pobedite nas na izborima – pa radite šta hoćete“ i mi je nismo jednom čuli na ovom svom putu i u ovoj svojoj borbi. Zašto u tome vidimo izvor opasnosti na kome, ipak, ne možemo tražiti i ono spasonosno? Zato što nametanjem izborne logike i pravila tamo gde ovima nije mesto – a to je mesna samouprava – mi poništavamo čoveka kao slobodno biće koje se ohrabruje na mišljenje i izvan redovnih (ili vanrednih) izbornih turnusa i ciklusa. Zato što mesna samouprava nije i ne može da bude tek „najniži“ nivo lokalne vlasti koja je, opet, samo sa vrha hijerarhije derogirana parlamentarna organizacija vlasti. Mesna samouprava je, onako kako je mi vidimo, mesto moći ljudi koje je utemeljeno njihovim pravom da donesu odluku i van propisanih izbornih ciklusa, kao i mesto koje je mesto njihovog organizovanja – kao ljudî koji žive (uvek) na nekom mestu. I zato je ovo mesto mesto politike koja je nešto potpuno drugo i drugačije od pomenutih pervertiranih oblika politike-vlasti i politike-partije. Politike-države, u krajnjem slučaju.

Poziv na izbore koji nisu izbori za vlast

Ovim brojem otpočeli smo i nešto što ćemo nastavljati i kroz naredne brojeve, a to je kampanja za pozivanje ljudi da uzmu učešće u mesnoj samoupravi. S obzirom na uređenje u kom živimo i tendencije koje detektujemo, ovo nije moguće uraditi bez nekakve izborne procedure, ali ovde se radi o izborima koji su „s onu stranu izborne logike“ kakva nam se podastire kao normalna: izbori za mesne zajednice su izbori na kojima, prema zakonima i statutima, pravo učešća imaju ljudi kao komšije dok je pravo komšija kao članova stranaka – zabranjeno. No, svedoci smo da ovo najčešće nije slučaj i da se stranke na različite načine dovijaju ne bi li i ovaj proces pretvorili u izbore kakve poznajemo u parlamentarizmu – glasanje za liste a ne za ljude sa imenom i prezimenom. Da bismo ovo zaustavili dok je još vreme, odlučili smo da pozovemo naše sugrađane da se priključe i da se kandiduju, da kandiduju jedni druge a onda da i jedni drugima daju glas ne bismo li u što većem broju ušli u ove institucije koje bi trebalo da predstavljaju moć u rukama ljudi, a ne poluge vlasti države. Učešće u političkom životu na ovom nivou na kom mislimo da još uvek ima smisla boriti se za neke od preostalih demokratskih procedura jedino je što može da bude garancija da vam sutra neko neće izgraditi dvanaestospratnicu na tri metra od prozora ili eskivirati popravak havarije zato što je „budžet već opredeljen za neke druge stvari“.

Koje druge stvari i ko se o njima pita? Ako na ovo i mnoga druga pitanja želite da znate odgovor, onda se od odgovornosti ne može bežati. I upravo je mesna samouprava (sa svojim mesnim zajednicama i kancelarijama) prvo mesto otpora politici svedenoj na puku alatku i merdevine pomoću kojih se gamiže uz hijerarhiju vlasti.

U Novom Sadu, 26.10.2010.

Grupa za konceptualnu politiku i uredništvo biltena Stanar

Podeli:

GKP

Bilten STANAR #16&17 u dnevnim novinama DANAS U petak 18. novembra 2022. godine Tema broja: KOSOVSKI FANTAZAM Autori i autorke tekstova i vizuelnih predložaka: Dejan Atanackovć, […]



Šta da radimo sa politikom mira koja više nije stvar ni politike države niti one na strani ljudi? „Ni jedna vojska i ni jedna policija ne […]



Teško je biti tajkun u ovoj našoj Srbijici. Radiš tako vredno decenijama, puniš budžet, trajno menjaš izgled grada. Dobro, turaš malo više betona, a manje zelenila, […]


GKP

Bilten STANAR #15 u vikend izdanju DANAS-a subota/nedelja, 9/10. jul 2022. godine Tema broja: RAT I IZBORI. A LJUDI? „Čovek glasa usred rata“ je moto novog, […]