Visit Us On TwitterVisit Us On FacebookVisit Us On YoutubeVisit Us On Instagram


MUKE PO PREAMBULI

Vlast koja upravlja nama ima očigledan problem sa „preambulskim obećanjima“ kojima počinje donošenja novih zakona. Tako je krajem 2016. godine, prilikom donošenja novog Zakona o stanovanju područje stanovanja proglasila područjem od javnog interesa da bi „meso“ zakona pretrpala odredbama koje se listom odnose na profesionalizaciju (i u krajnjoj instanci – privatizaciju) čitavog polja. Obratom, koji nije samo terminološki, skupštine stanara pretvorene su u stambene zajednice, a predstavnici istih tih skupština u upravnike. Time je kao osnov za utvrđivanje odnosa u (pretežno kolektivnom) stanovanju zazidano vlasništvo iz koga se onda izvode i razni upravljačko-upravni odnosi i obaveze koje, ukoliko ne budu ispunjene, završavaju – parnicama. Na taj način su odnosi između ljudi, već u dobroj mjeri ispražnjeni od bilo kakvog oblika solidarnosti, a ljudi-stanari kao da su raseljeni iz stanova u koje su naseljeni vlasnici.

Slično se ponavlja i sa nacrtom novog Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi čije su polazne odredbe izvedene direktno iz Ustava (čl. 2, stav 1) i koji bi trebalo da ohrabri ljude da uzmu učešća u donošenju za njih važnih odluka. Jer, bar prema tom članu Ustava, ljudi su ti koji su „nosici suvereniteta“ države. I zakon se dobro drži ovih polaznih odredbi na samom početku, a kako se odmiče sa detaljnijim odredbama i tehničkim rješenjima i načinima sprovođenja ovog zakona u najavi, sve očiglednije postaje da predlagači nisu kadri da prelome, da donesu političku odluku o tome vjeruju li onima kojima iz zakonodavnih visina spuštaju jedan ovakav zakon ili im ne vjeruju. Najrestriktivnijom po ohrabrivanje ljudi da uzmu učešća u narodnim inicijativama smatramo (novu, a piše u članu 7 novog zakona) odredbu prema kojoj će ovjera potpisa koji se prikupljaju zarad pokretanja inicijative morati da se plati iz džepa građana uz angažovanje (privatnih) javnih bilježnika, u narodu poznatih i kao notara. Otkud ova destimulirajuća odredba u zakonu koji bi trebalo da stimulira ljude na učešće u predlaganju zakona (jer inicijativa bi trebalo da ima snagu predloga zakona od strane ljudi)? Mišljenja smo da njeno porijeklo treba tražiti ne samo u suštinskom nepovjerenju vlasti u ljude kojima vlada i upravlja, već i u pretpostavci krivice istih tih građana, što dalje govori samo o vlasti, a ne o ljudima. Jer, ako radite za ljude i na njihovu polzu, otkud onda pretpostavka da će ti ljudi zloupotrebiti svoje pravo i prije nego što krenu da ga ostvaruju, pa ste vi dužni da se od takvih zloupotreba zaštitite? Kao da nismo svjedoci upravo suprotnih tendencija zbog kojih, u najvećoj mjeri, i moramo donositi novi zakon: referenduma smo u proteklih skoro 20 godina imali samo jedan, a od narodnih inicijativa (kojih je bilo tek nekoliko) samo jedna je djelimično uvažena i to ona koja se ticala vrlo spornog pitanja izmjene krivičnog zakonika na valu općeg nezadovoljstva zbog brutalno ubijene djevojčice. Vlast se oglušivala o iskazanu volju na nekoliko narodnih inicijativa jer po starom zakonu na njih nije morala ni da se obazire (većina ih se smatrala čisto ‘savjetodavnim’), a sada se očekuje da će se plaćanjem potpisa podstaći inicijativa građana.

Obrazlagač se trudio da predstavi novi nacrt kao napredak u odnosu na stari zakon i mi smo mu u dobroj mjeri povjerovali, zato što mnoge odredbe novog zakona zaista predstavljaju napredak u odnosu na zakon koji treba mijenjati (rokovi za prikupljanje potpisa jesu produženi i to je dobro, uvedene su neke odredbe koje se tiču obaveznosti referendumske/inicijativne odluke kao i mehanizmi zaštite i prava na žalbu…). Mi smo za sada kao najveću prepreku primijetili ovo o plaćanju potpisa, jer iz iskustava nekih organizacija koje su pokretale inicijativu ovo ne samo da je problematično politički, nego je i na granici izvodivosti – tehnički. Slutimo da će imati šta da se istraži i kaže i o nekim nadležnostima o koje smo se u iskustvu i u radu po drugim pitanjima već dobrano opekli (famozno žongliranje ne-nadležnostima i pozivanja na autonomiju institucija za koje se više ne zna kom ‘sektoru’ vlasti pripadaju: izvršnom ili zakonodavnom). Zato ćemo nastaviti da upoređujemo ovaj zakon sa sličnim rješenjima u okruženju, užem i širem, a onda i nastojati da uočene manjkavosti predočimo u vidu primjedbi. Inicijativa za popravljanje Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi postoji.

GKP

Foto: GKP

Podeli:

Ostavite komentar

Vaša i-mejl adresa neće biti objavljena. Polja koja je potrebno popuniti su u nastavku.

*


GKP

Bilten STANAR #16&17 u dnevnim novinama DANAS U petak 18. novembra 2022. godine Tema broja: KOSOVSKI FANTAZAM Autori i autorke tekstova i vizuelnih predložaka: Dejan Atanackovć, […]



Šta da radimo sa politikom mira koja više nije stvar ni politike države niti one na strani ljudi? „Ni jedna vojska i ni jedna policija ne […]



Teško je biti tajkun u ovoj našoj Srbijici. Radiš tako vredno decenijama, puniš budžet, trajno menjaš izgled grada. Dobro, turaš malo više betona, a manje zelenila, […]


GKP

Bilten STANAR #15 u vikend izdanju DANAS-a subota/nedelja, 9/10. jul 2022. godine Tema broja: RAT I IZBORI. A LJUDI? „Čovek glasa usred rata“ je moto novog, […]



Na svim kontinentima na Zemlji iskopavaju se minerali, nije samo problem litijum u Čileu ili Srbiji, zbog toga moramo povezati aktere svih tih borbi i pokazati […]



Jedan od društveno-ekonomskih fenomena koji od nekog vremena značajno utiče na naše živote (pretežno u negativnom smislu) jesu direktne strane investicije. O njima počinje sve više […]