BILTEN STANAR #7: Nad glavom – dom! - Inicijativa za lokalnu samoupravu


BILTEN STANAR #7: Nad glavom – dom!

Ako bismo napravili uslovnu periodizaciju našeg poraza kao zajednice, mogli bismo reći da se sada nalazimo u trećem od njegova četiri moguća stadijuma: poslije prvobitne destrukcije industrije (i privrede u cjelini) ratnom pljačkom devedesetih, kada smo ostali bez radnih mjesta i koliko-toliko sigurne egzistencije, uslijedila je faza neoliberalnih reformi u njihovoj poluperiferijskoj varijanti tokom dvijehiljaditih, kada je valjalo opljačkano prevesti u legalne tokove kupovinom prethodno pljačkom obezvrijeđene društvene imovine našim novcem koji je doživio preobražaj u mnogim od poreskih rajeva. Sada, u trećem stadijumu, možemo reći da se nalazimo u ‘zjenici uragana’ privatizacije i ono malo preostalih resursa za koje su nas ranije učili da pripadaju svima i da su neotuđivi: vode, zdravstva i stanovanja, prije svih ostalih.

I baš je pravo na dom, pored sve učestalijih inicijativa koje se okupljaju oko zaštite rijeka prilikom zločinačke izgradnje MHE, postalo krilaticom oko koje su se okupili ljudi spremni da iziđu na crtu aparatima ove države koja se već nekoliko decenija pokazuje kao najpouzdaniji saradnik kapitāla svih boja i njihovih agenata čija krvoločnost u grabeži za profitom prevazilazi i poslovičnu bezobzirnost konkvistadora. Otvoreni kolektiv ’Združena akcija Za krov nad glavom’ okuplja pojedinke/ce i organizacije koji se bore za ranije ustavom garantirano pravo na stan koje je, kao i mnogo drugih solidarnih i izborenih prava, polako iščezavalo iz novijih verzija ovog pravnog akta koji običavamo zvati najvišim. Za novosadski ogranak ZA KnG čuli smo preko mreža, a onda smo imali priliku i da ih vidimo na njihovom predstavljanju u CK13 negdje sredinom marta mjeseca o.g. Na tamošnjem razgovoru mogli smo saznati da su odlučili razgranati organizaciju i na manje sredine, jer izvršiteljska pošast počela je da se širi i na druge gradove (u najranijim periodima primjene Zakona o izvršenju i obezbeđenju – inače jednom od najobimnijih i najrazrađenijih zakona donesenih u skorije vrijeme, koji je počeo da se primjenjuje od 2011, a u nešto izmijenjenom obliku od 1. jula 2016. godine i čiji je sponzor njemačka organizacija Giz – dominirale su pljenidbe nekretnina, sredstava i pokretnosti uglavnom po Beogradu koji je, kao i u mnogo čemu drugom, najprivlačniji plijen svake reformskevlasti) i da je sve više ljudi iz manjih gradova počelo da zove ’centralu’ organizacije u Bg, te su odlučili da svoje resurse podijele, ali i da ih ojačaju širenjem organizacije na cijelu Srbiju. Za sada broje preko 150 uspješnih sprečavanja iseljenja, preko 100 solidarnih građana/aktivista i 9 formlnih organizacija (među kojima je i jedna stranka) koje im svojom infrastrukturom pripomažu u akcijama. Predstavili su do sada najpoznatiji novosadski slučaj prinudnog iseljenja, slučaj porodice Jakšić i upoznali nas sa gospođom Mirjanom koja se, poslije prinudnog iseljenja, i dalje svim sredstvima pokušava izboriti za pravdu, ali to ne može ostvariti pred sudskim institucijama R. Srbije već je pomoć potražila i u Strazburu. Poslije vrlo slikovitog predstavljanja akcija u kojima su učestvovali, kao netko tko se imao prilike susresti sa nekom vrstom ’nekretninskog nasilja’ (doduše, moram reći, srećom u ’predizvršiteljsko doba’) poželio sam se pobliže upoznati sa hrabrim (mahom mladim) ljudima koji su spremni da preuzmu ne mali rizik prilikom ovakvih sudara sa silom ozakonjene otimačine. Pozvali smo ih i pristali su da razgovaramo. Nekolicina ih se spremno odazvala pozivu pa smo imali zadovoljstvo i da se upoznamo sa njima. Za sebe kažu da su nepartijski organizirani i da ne odbijaju saradnju sa svim onim snagama koje mogu da pomognu u tome da pravo na dom ostane temeljno pravo. Potreba za organizacijom iskristalizirala se poslije pomenutog slučaja Jakšića i formiranje ZA KnG dešava se nešto malo kasnije od beogradskog ogranka, i za razliku od Beograđana kod kojih se iz pomenutih organizacija koje sarađuju u akcijama ZA KnG predstavljaju članovi tih organizacija, novosađani nastupaju u potpunosti kao pojedinci i tako i djeluju. U novosadskom ogranku nema ni organizacija kao članica, već su svi članovi opet isključivo pojedinci. Glavne oblasti djelovanja su im pružanje pravne pomoći (u tom slučaju konsultiraju se sa pravnicima koji su im ponudili saradnju – što je za sada opcija u kojoj im pomaže beogradski ogranak, pošto oni za tako što nemaju opstvene resurse, a voljeli bi da u svojim redovima imaju i nekog pravnika koji bi bio rad aktivirati se), podrška u svakoj fazi procesa odbrane, same akcije sprečavanja i ono što u ovim slučajevima može da odigra itekako veliku ulogu za ljude koji su u nevolji i prijeti im iseljenje – kupuje se vrijeme i tako se otvara više mogućnosti za odbranu ugroženih. Od 2017. godine i aprilskih protesta, a na temelju programa koji je artikulirala organizacija ’7 zahteva’ (koja je, kao jedna od rijetkih organizacija koja je u prvi plan isticala socijalne zahtjeve, obuhvatila i pitanje tada sve češćih i bezobzirnijih deložacija) pitanje prisilnog iseljavanja nametnulo se kao krupan i zaseban problem koji je dovoljno velik da se oko njega okupi zasebna organizacija. Dakle, može se reći da je i ovo jedna organizacija nastala iz onoga što zovemo protestnom organizacijom.

Materijalna osnova nasilja protiv koga se bore ovi ljudi jeste jedan Zakon. To je Zakon o izvršenju i obezbeđenju i on sadrži jednu već nekoliko puta istestiranu ’fintu’ (sjetimo se samo Dinkićeve transformacije dijela SDK u Nacionalnu štedionicu, koja je potom privatizirana i danas posluje pod, za mnoge ljude koji su iskusili blagodati izvršenja, zloglasnim imenom Eurobank): naziv javni lijepi se na jednu djelatnost koja je po svim svojim karakteristikama čisto privatna i lihvarska, jer nema ničeg javnog u radu privatnih izvršitelja. Kod njih nije javni ni njihov rad, kao što nisu javne ni procedure prema kojima je samim izvršiteljima dato pravo da procjenjuju zaslužuje li neki predmet izvršenje ili izuzeće. Time je u zakon sistemsku ugrađen sukob interesa, a to je mehanizam koji radi na koruptivni pogon. ZA KnG otvoreno se bori protiv izvršitelja i njihove prakse kojoj su izloženi oni najugroženiji. Iako se primat daje konkretnim akcijama na terenu, u borbi protiv zakona kojim su uvedeni privatni izvršitelji organizacija (njen beogradski dio) se bavi i prigovorima na zakon (razgovor se vodio u vrijeme prije izglasavanja dopuna zakona – prim. aut.), a namjera im je da, ako ništa drugo, unesu u zakon odredbu prema kojoj se jedini dom izuzima iz izvršenja. Ovo je brana koju su mnoge zemlje (čak i neke iz okruženja) ugradile u slične zakone. I to je minimum ispod koga ne bi smjelo da se ide.

Imajući u vidu ono čime se, kao članovi GKP, bavimo u svom radu, pitali smo naše goste da li su ikada u svojim akcijama naišli na podršku ili su možda dobili pomoć od strane institucija lokalne samouprave. Treba li reći da, sem medijske pažnje koju su dobili kada su se obratili gradonačelniku i pritiska koji je time stvoren, od saradnje i obraćanja lokalnim (gradskim) institucijama nije bilo neke vajde. Sve institucije radile su na kupovini vremena. Ali, za razliku od naših aktivista koji to rade za ljude, ovi su to obavljali kao uslugu sili vlasti. Od empatije, naravno, nema ništa. Novogodišnji paketići za djecu kojoj je kuća spaljena do temelja najviše je što se od solidarnosti do koje aparatčici mogu da dosegnu. Dječijoj radosti mora da nije bilo kraja kada su poklone poslagali ispod jelki – u parku.

Na početku teksta rekosmo da uslovno prepoznajemo četiri stadijuma našeg poraza, a nabrojali smo ih samo tri. Poslije ovog, za koji smo rekli da je treći, i upravo smo ga na kontraprimjeru omladinaca iz ZA KnG opisali preostaje još samo jedan: potpuna propast. Ili pobuna. Djevojke i momci iz KnG opredijelili su se za to da to bude ovo drugo.

***

MINI-INTERVJU:

GKP: Od našeg razgovora do danas prošlo je nekih 20ak dana i u međuvremenu su izglasane izmjene zakona o izvršenju. Nimalo dobre, rekli bismo, ali ne i neočekivane. Kako se osjećate kao skoro prve žrtve kriminalizacije solidarnosti koja je tim izmjenama legalizirana?

KnG: Država je napravila nacrt zakona koji samo povećava, a ne rešava probleme. Osim kozmetičkih promena kao što je ograničenje prodaje stana dužnika za iznos komunalnih dugovanja manji od 5000 evra, zakonodavac predviđa i pojačanu represiju nad narodom koji se međusobno brani. Država zapravo nasilno rešava problem kapitalista i bankara, jer isti zbog našeg delovanja dolaze u situaciju da čekaju na gomilanje kapitala, a znamo da je njihova parola „vreme je novac“. Zato su rešili da se udruže protiv dužnika i naroda koji ih brani i novim zakonom predviđaju visoke novčane kazne za svakoga ko se usudi da stane u odbranu prevarenih, siromašnih. Osim toga, fizičko nasilje policije na deložacijama će postati nešto sasvim uobičajeno i legitimno.

Koliko dugo su vas zadržali i kako su se prema vama ponašali policajci u pritvoru? Da li su tražili da nešto potpišete ili vas na bilo koji drugi način zastrašivali? Da li će vas procesuirati i koji će biti vaš odgovor na taj akt podizanja granice institucionalnog nasilja prema svima koji bi da se bore za antikapitalističke vrijednosti?

Na prethodnoj deložaciji u Novom Sadu policija se od samog starta ponašala bahato i nasilnički. Pretili su nam prvo hapšenjem, a onda i je zamenik komandira, gospodin Kovačević zapretio „čerečenjem“ ukoliko se ne pomerimo. Upravo on, kao zamenik komandira i vođa akcije asistencije u izvršenju treba da se ponaša odgovorno i staloženo. Međutim on je bio najagresivniji, konstantno je vikao i pretio okupljenim ljudima. Naše hapšenje nije nešto što je do sada bila praksa, ali izgleda da policija vežba i sprema se za novi zakon. Nakon što su nam uzeli lične karte, držali su ih preko pola sata, a nakon toga su počeli da nas prozivaju i hapse. Svi smo potrpani u dve policijske marice i jedan automobil. Da bude sasvim jasno, policija je bila svesna da smo ih obavestili da smo bili na javnoj površini i da nismo ništa drugo radili osim što smo stojali i davali vokalnu podršku porodici. Nismo bili naoružani, niti smo ugrožavali ikoga prisutnog. Kao pojedinci i građani smo pitali službena lica koja je njihova namera na tom izvršenju i oni niti su se predstavili niti su pokazali dokumentaciju koja je neophodna kada se poziva policija na iseljenje. Pretili su nasiljem da nam oduzmu telefone kojima smo snimali događaj, što naravno ne smeju da rade. Štaviše glavna prepreka izvršenja je bio kamion, ali oni su odlučili da nas kazne zbog budućih akcija. Naterali su nas da uđemo u maricu uz obećanje da je iseljenje odloženo, što je opet protiv pravilnog postupanja u slučaju odlaganja izvršenja. U policijskoj stanici na Detelinari su se policajci prema nama ponašali uglavnom kako treba, osim zamenika komandira Kovačevića koji je i u stanici nastavio da nas vređa i preti. Svi smo dobili krivične prijave zbog „ometanja službenog lica u vršenju službene radnje“. Nakon što smo dali izjave, pušteni smo iz stanice. Ovo hapšenje i ove komične krivične prijave su samo pokušaj zastrašivanja, ali to im neće poći za rukom. Mi ćemo nastaviti da se borimo za uvođenje prava na dom kao ljudskog prava u našem zakonodavstvu. Nastavićemo da se borimo za prevarene i siromašne ljude protiv kojih su se udružili izvršitelji, sudstvo i policija. Nas 18 je na prethodnoj deložaciji uhapšeno, ali ako nas na sledećem pokušaju iseljenja dođe više, neće smeti da sprovode represiju. Potrebna nam je vaša pomoć, ko god može i želi da se bori sa nama, dobrodošao je. BEZ DOMA NIKO!

NAJNOVIJA VIJEST:

Da je vrag odnio šalu potvrđuje vijest da su, nekoliko dana prije preloma našeg biltena 7. juna u večernjim satima, prilikom povratka kući sa filozofskog fakulteta, dvojicu aktivista ZA KnG Marka Đelevića i Mihajla Nikolića napali maskirani i metalnim šipkama i bokserima naoružani pripadnici paramilitarne desničarske agencije za lijepljenje plakata, organizacije koja se samonaziva „Srpska desnica“, a čiji je vođa rado viđeni saradnik vlasti Miša Vacić. Momci iz ‘Krova’, su u ovom napadu sa leđa (a kako drukčije?), zadobili povrede glave, ruku i leđa, prekriveni su posjekotinama i hematomima, a jednom od njih je slomljen i zub. Ovaj napad samo potvrđuje teze da je ova nazadna agentura kapitala koja je uzjahala vlast na ovoj našoj opljačkanoj periferiji sve nervoznija, jer polako se i sigurno tope resursi za pljačku i otimačinu. Ostali su im još samo stanovi, voda, zdravstvo i nešto malo još nerasprodatih prirodnih dobara, pošto su krupne zalogaje industrije i ostatka privrede raskupusali skupa sa svojim saučesnicima iz prethodnih kapitalu milih agentura tokom devedesetih i početkom dvijehiljaditih. A kurjaci koje su oko sebe okupili iz dana u dan su gladniji i ulog se povećava. Danas su to krvave glave ovih hrabrih momaka, a šta će biti sutra imali smo prilike vidjeti i pomenutih devedesetih, ali i u periodu od 1933-1945.

Smrt fašizmu, bez doma nitko!

Naslovna fotografija: GKP, Protest protiv prebijanja studenata!, 11. jun 2019. godine, Novi Sad

Podeli:






Prenosimo analitički tekst Dalibora Stupara za portal VOICE – Vojvođanski istraživačko-analitički centar. Kako je novosadska vlast prećutala raspisivanje izbora za mesne zajednice, “po proceduri”. Izbori za […]



Tri dana pre isteka roka za predaju potpisa za kandidate na izborima za Savete 4 mesne zajednice u Novom Sadu, gradska skupština je donela odluku kojom […]



Krajem oktobra 2020. godine, građanima Novog Sada je upućen otvoreni i javni poziv da se međusobno kandiduju i da učestvuju na izborima sa savete mesnih zajednica […]



Grad Novi Sad je za nedelju 22. novembra 2020. godine raspisao izbore za četiri od ukupno četrdeset i sedam mesnih zajednica koliko ih ima u Novom […]